поглавље 1

Beše čovek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj čovek beše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla.
2 I rodi mu se sedam sinova i tri kćeri.
3 I imaše stoke sedam hiljada ovaca i tri hiljada kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i čeljadi veoma mnogo; i beše taj čovek najveći od svih ljudi na istoku.
4 I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuće, svaki svog dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima.
5 I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osvećivaše ih, i ustajući rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svih njih; jer govoraše Jov: Može biti da su se ogrešili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako činjaše Jov svaki put.
6 A jedan dan dodjoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a medju njih dodje i Sotona.
7 I Gospod reče Sotoni: Od kuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: Prohodih zemlju i obilazih.
8 I reče Gospod Sotoni: Jesi li video slugu mog Jova? Nema onakvog čoveka na zemlji, dobrog i pravednog, koji se boji Boga i uklanja se oda zla.
9 A Sotona odgovori Gospodu i reče: Eda li se uzalud Jov boji Boga?
10 Nisi li ga Ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? Delo ruku njegovih blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji.
11 Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči.
12 A Gospod reče Sotoni: Evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda.
13 A jedan dan kad sinovi njegovi i kćeri njegove jedjahu i pijahu vino u kući brata svog najstarijeg,
14 Dodje glasnik Jovu i reče: Volovi orahu i magarice pasahu pokraj njih,
15 A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrim mačem; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
16 Dok ovaj još govoraše, dodje drugi i reče: Oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždre ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
17 Dokle ovaj još govoraše, dodje drugi i reče: Haldejci u tri čete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrim mačem; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
18 Dokle ovaj još govoraše, dodje drugi i reče: Sinovi tvoji i kćeri tvoje jedjahu i pijahu vino u kući brata svog najstarijeg;
19 A to vetar velik dodje ispreko pustinje i udari u četiri ugla od kuće, te pade na decu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim.
20 Tada usta Jov i razdre plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se,
21 I reče: Go sam izašao iz utrobe matere svoje, go ću se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje.
22 Uza sve to ne sagreši Jov, niti reče bezumlja za Boga.