поглавље 1

Reč Gospodnja koja dodje Osiji sinu Veirijevom za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije careva Judinih i za vremena Jerovoama sina Joasovog cara Izrailjevog.
2 Kad Gospod poče govoriti Osiji, reče Gospod Osiji: Idi, oženi se kurvom, i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva odstupivši od Gospoda.
3 I otide, i uze Gomeru, kćer divlaimsku, koja zatrudne i rodi mu sina.
4 Tada mu reče Gospod: Nadeni mu ime Jezrael; jer još malo, pa ću pohoditi krv jezraelsku na domu Jujevom i ukinuću carstvo doma Izrailjevog.
5 I u to ću vreme slomiti luk Izrailjev u dolini jezraelskoj.
6 I ona opet zatrudne i rodi kćer; i Gospod mu reče: Nadeni joj ime Loruhama: jer se više neću smilovati na dom Izrailjev, nego ću ih ukinuti sasvim.
7 A na dom Judin smilovaću se, i izbaviću ih Gospodom Bogom njihovim, a neću ih izbaviti lukom ni mačem ni ratom ni konjima ni konjicima.
8 Potom odbivši od sise Loruhamu opet zatrudne i rodi sina.
9 I reče Gospod: Nadeni mu ime Loamija; jer vi niste moj narod, niti ću ja biti vaš.
10 Ali će ipak broj sinova Izrailjevih biti kao pesak morski, koji se ne može izmeriti ni izbrojati; i mesto da im se reče: Niste moj narod, reći će im se: Sinovi Boga Živoga.
11 I sabraće se sinovi Judini i sinovi Izrailjevi u jedno, i postaviće sebi jednog poglavara i otići će iz zemlje, jer će biti velik dan jezraelski.