r Jestira

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10


поглавље 9

I tako dvanaestog meseca, a to je mesec Adar, trinaestog dana, kad dodje da se izvrši reč careva i zapovest njegova, istog dana kad se neprijatelji judejski nadahu da će ovladati njima, preokrenu se, te Judejci ovladaše svojim nenavidnicima.
2 Skupiše se Judejci u svojim gradovima po svim zemljama cara Asvira da dignu ruke na one koji im tražahu zlo; i niko ne mogaše stajati pred njima; jer strah od njih popade sve narode.
3 I svi knezovi zemaljski, namesnici i upravitelji i koji opravljahu poslove careve, podupirahu Judejce, jer ih popade strah od Mardoheja.
4 Jer velik beše Mardohej u domu carevom, i slava njegova prolažaše sve zemlje, jer taj čovek, Mardohej bivaše sve veći.
5 I tako pobiše Judejci sve neprijatelje svoje mačem i potrše i istrebiše, i učiniše šta hteše od nenavidnika svojih.
6 I u Susanu, carskom gradu, ubiše Judejci i istrebiše pet stotina ljudi.
7 I Farsandatu i Dalfona i Aspatu,
8 I Poratu i Adaliju i Aridatu,
9 I Farmastu i Arisaja i Arilaja i Vajezatu,
10 Deset sinova Amana, sina Amedatinog neprijatelja judejskog pobiše, ali na plen ne digoše ruke svoje,
11 U onaj dan, kad javiše caru broj pobijenih u Susanu carskom gradu,
12 Reče car Jestiri carici: U Susanu carskom gradu pobiše i potrše Judejci pet stotina ljudi i deset sinova Amanovih, a šta su učinili po ostalim zemljama carevim? Šta želiš? Daće ti se; i šta još moliš? Biće.
13 A Jestira reče: Ako je ugodno caru, da se dopusti Judejcima u Susanu i sutra da učine po današnjoj naredbi i deset sinova Amanovih da obese na vešala.
14 I zapovedi car da bude tako. I oglašena bi zapovest u Susanu, i obesiše deset sinova Amanovih.
15 I Judejci koji behu u Susanu skupivši se i četrnaestog dana meseca Adara pobiše u Susanu tri stotine ljudi, ali na plen ne digoše ruke svoje.
16 A ostali Judejci koji behu po zemljama carevim skupiše se da brane život svoj i da se smire od neprijatelja svojih; i pobiše sedamdeset i pet hiljada nenavidnika svojih; ali na plen ne digoše ruke svoje.
17 To bi trinaestog dana meseca Adara; a četrnaestog počinuše, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
18 A Judejci koji behu u Susanu skupiše se trinaestog i četrnaestog dana istog meseca, a počinuše petnaestog, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
19 Zato Judejci seljani, koji žive po mestima neogradjenim, praznuju četrnaesti dan meseca Adara veseleći se i gosteći se i blagujući, i šaljući delove jedan drugom.
20 Jer Mardohej napisa ovo, i razasla knjige svim Judejcima koji behu po svim zemljama cara Asvira, blizu i daleko,
21 Naredjujući im da praznuju dan četrnaesti meseca Adara i petnaesti dan istog meseca svake godine;
22 Prema danima u koje se smiriše Judejci od neprijatelja svojih i prema mesecu kad im se pretvori žalost u radost i tuga u veselje, da te dane praznuju gosteći se i veseleći se i šaljući delove jedan drugom, i siromasima darove.
23 I primiše svi Judejci da čine šta su počeli i šta im pisa Mardohej.
24 Jer Aman, sin Amedatin Agagej neprijatelj svih Judejaca namisli za Judejce da ih istrebi, i baci Fut, to jest žreb, da ih potre i istrebi.
25 Ali kad Jestira izidje pred cara, on zapovedi knjigom, te se zla misao njegova koju smisli na Judejce obrati na njegovu glavu, i obesiše njega i sinove njegove na vešala.
26 Zato prozvaše te dane Furim od imena Fur; i radi svojih reči te knjige i radi onog što videše, tako i radi onog što im se dogodi,
27 Postaviše Judejci i primiše na se i na seme svoje i na sve koji se udruže s njima da je nepromenljivo da slave ta dva dana kao što je napisano za njih i na vreme koje je za njih odredjeno, svake godine,
28 I da se ti dani spominju i slave u svakom naraštaju, u svakoj porodici, u svakoj zemlji i u svakom gradu; i ti dani Furim da ne prestanu medju Judejcima i spomen njihov da ne pogine u semenu njihovom.
29 I pisa carica Jestira, kći Avihailova i Mardohej Judejac svakom tvrdjom potvrdjujući knjigu za Furim drugi put.
30 I razasla knjigu svim Judejcima u sto i dvadeset i sedam zemalja cara Asvira i rečima ljubaznim i istinitim,
31 Da tvrdo drže dane Furim na vreme kao što im je postavio Mardohej Judejac i carica Jestira i kao što sami postaviše sebi i semenu svom za spomen postu njihovom i vikanju njihovom.
32 Tako zapovest Jestirina potvrdi uredbu za Furim, i bi zapisano u knjigu.