Marko
Poglavlje 11
Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske  gore, pošalje dva učenika 
2 i kaže im: "Hajdete u selo pred  vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko  nije zajahao. Odriješite ga i vodite. 
3 Ako vam tko reče: 'Što  to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo  pustiti." 
4 Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti  i odriješe ga. 
5 A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što  driješite magare?" 
6 Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše  ih. 
7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine  i on zajaha na nj. 
8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. 
9 I oni pred njim  i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi  u ime Gospodnje! 
10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega  Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" 
11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa  kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. 
12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 
13 Ugleda  izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali  došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme  smokvama. 
14 Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!"  Čuli su to njegovi učenici. 
15 Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti  one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta  stolove i prodavačima golubova klupe. 
16 I ne dopusti da itko  išta pronese kroz Hram. 
17 Učio ih je i govorio: "Nije li pisano:  Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od  njega načinili pećinu razbojničku!" 
18 Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav  narod bio očaran njegovim naukom. 
19 A kad se uvečerilo, izlazili  su iz grada. 
20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je  usahla do korijena. 
21 Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." 
22 Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. 
23 Zaista, kažem  vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu  svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže  - doista, bit će mu! 
24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite  i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! 
25 No kad  ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i  vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." 
26 # 
27 I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu  k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. 
28 I govorahu  mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" 
29 A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa  ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. 
30 Krst Ivanov bijaše  li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 
31 A oni umovahu među  sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne  povjerovaste?' 
32 Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se  mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 
33 I odgovore  Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom  vlašću ovo činim."